Zakon o trgovini (Narodne novine br.53/9l,77/92, 26/93), članci 30. i 31.

 

- Nepošteno tržišno natjecanje: pretpostavke - 214/9 i 65/3

 

· Za postojanje djela nelojalne utakmice (nepoštenog tržišnog natjecanja) moraju biti ispunjene opće propisane pretpostavke.

 

· Djelo nelojalne utakmice mora biti takvo da izaziva objektivnu mogućnost nanošenja štete.

 

"Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud zaključio da nema elemenata po kojima bi se tuženicima moglo pripisati da su počinili djelo nelojalne utakmice (čl. 30. Zakona o trgovini). Sud u bitnome navodi da je ukupni dojam nakon uspo­redbe tužiteljeva proizvoda, sticka za usne "Labello" i proizvoda "Lip balsam", koje proizvode i stavljaju u promet tuženici, takav da se ne bi moglo govoriti o mogućnosti zamjene kod prosječnog kupca, jer je vidljivo o čijem i kakvom se proizvodu radi.

Žalitelji su u pravu kada ističu, da su sporni proizvodi slični na prvi pogled, međutim takav dojam sličnosti postoji kod većine isto­vrsnih proizvoda, a napose u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Tako je npr. većina ruževa istog oblika, iste ili slične boje, a distinktivni znakovi za raspoznavanje različitih proizvođača jesu naziv tvrtke proizvođača, žig i slično. Ista je situacija i s medicin­skim proizvodima s obzirom na to da se u konkretnom slučaju nesporno radi o medicinsko-kozmetičkom proizvodu, pa je tako većina takvih proizvoda oblikovana u obliku tableta različitih boja ili istih boja u ambalaži, na kojoj je naznačen proizvođač sa svojom tvrtkom i žigom. Slijedeći tezu žalitelja, potrošači bi kod takve slič­nosti proizvoda u njihovim vanjskim obilježjima neprekidno dolazili u zabludu i stalno bi dolazilo do mogućnosti zamjene takve vrste proizvoda. Ne stoji ni žaliteljeva teza da bi prosječan potrošač morao uložiti posebnu pažnju prilikom kupnje proizvoda da bi uočio razliku, jer je na proizvodu, tj. proizvodima tužitelja jasnim i dosta uočljivim slovima naznačeno da se radi o "Labello", dok je na proizvodima tuženog označeno da se radi o proizvodu, tj. proizvo­dima "Lip balsam" uz napomenu da na proizvodima tuženog postoji i figurativni dio znaka u obliku usana, kojeg na tužiteljevim proizvo­dima nema.

Ne bi stajala žaliteljeva teza da je sud trebao uzeti u obzir okolnosti da se proizvodi i tužitelja i tuženih uglavnom prodaju u košarama smještenim pored blagajne, gdje su proizvodi pomiješani, te da se ne može uočiti razlika bez ulaganja osobite pažnje. Kada bi se prihvatila ovakva teza žalitelja, tada bi ista situacija bila i sa gumama za žvakanje, koje su obično istog oblika i u istim ili sličnim bojama, ali različiti proizvođači ove vrste proizvoda označavaju svoje proizvode različitim robnim žigovima u različitom logotipu, pa to omogućuje razlikovanje i odabir kupcima robe. Tužitelji ističu da sud nije imao u vidu i činjenicu da se tužiteljev proizvod nalazi na hrvatskome tržištu već dugi niz godina, što nije slučaj s proizvodom tuženih, što je neprijeporno. Po tužiteljevoj tezi njegov proizvod "Labello" postao je generični pojam za ovu vrstu proizvoda, pa dolazi do situacije, koja je bila česta na tržištu kada bi se pojavljivao prvi i jedini proizvođač određene vrste robe. Takva je npr. situacija postojala kad su se na našemu tržištu prvi put pojavile juhe u vrećici, pa se kao naziv takve vrste juhe koristio pojam "Argo juha"kao generični pojam i kasnije kad su se na tržištu pojavili i drugi proizvođači.

Prvostupanjski je sud elaborirao ovu pojavu usporedbom s Radenskom vodom, jer je notorno da se ovaj pojam koristi kao generični pojam za mineralnu vodu, a da pri tome kupac često odabire npr. "Jamničku vodu" ili "Lipički studenac" i sl. Dakle slična je i situacija u konkretnom slučaju s tužiteljevim proizvodom, jer je prvi lansirao na tržište stick medicinsko-kozmetički proizvod za njegu usana. Još bi se sličnija situacija dogodila s proizvođačem prvih ruževa za usne, koji su svi istih ili sličnih dimenzija, dakle s istim ili sličnim vanjskim obilježjima proizvoda, ali će kupci vrlo brzo pojavom drugih proizvođača čitati na takvim proizvodima zakonom zaštićene oznake i uočavati razliku prema nazivu tvrtke, žigu i sl. Žalitelji su u pravu kada tvrde da se u konkretnome slučaju, zaista radi o sličnoj ambalaži proizvoda tužitelja i tuženih, ali se slična ambalaža rabi za sličnu ili istu vrstu proizvoda u cijeloj kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Tako npr. svi dezodoransi, bez obzira na proizvođača, imaju isti oblik, veličinu i mehanizam uporabe, bez obzira na proizvođača, i većina se koristi zelenom, plavom i ružičastom bojom, koje karakteristike upućuju na vrstu pojedinih proizvoda, tj. vrstu mirisa i namjenu. U konkretnom slučaju tužitelji upozoravaju na sličnosti u nijansama boje, no, kao što je rečeno, većina proizvoda upotrebljava boje sa svrhom da se kupca uputi na namjenu proizvoda ili podrijetlo, pa tako konkretno tužitelj ima zelenu boju "Labello" proizvoda koja upućuje da je proizvod od kamilice, a tuženi ima zelenu boju sticka koja upućuje da je proizvod od kaktusa Aloe vere. Žuta boja proizvoda upućuje na to da se radi o takvim proizvodima i tužitelja i tuženog koji se upotrebljavaju Ijeti, po suncu. Dakle, valja zaključiti, da ne stoji tužiteljeva teza da u današnjemu velikom prometu raznih kozme­tičkih i kozmetičko-farmaceutskih proizvoda njihov vanjski izgled kao što su boja i oblik ima utjecaja, tj. da je utjecajna karakteristika za razlikovanje proizvoda jednog proizvođača od proizvoda drugog.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnoga prava, ovaj sud nalazi da je prvo­stupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, jer se i po stajalištu ovog suda na odnos stranaka primjenjuje preuzeti Zakon o trgovini iz Službenog lista broj 46/90 (NN 51/93, 29/92 i 77/92). U obrazloženju prvostupanjske presude sud se poziva na odredbu čl. 30. Zakona o trgovini, dakle na opću klauzulu nelojalne utakmice pored onih koji su primjerice i instruktivno navedeni u čl. 31. istog zakona. Žaliteljeva strana ističe da radnje tuženih imaju sva obilježja djela nelojalne utakmice normiranog odredbom Zakona o trgovini u čl. 30. i imenovanim slučajem iz čl. 31. toč. 8. Zakona. Dakle, žalitelj drži da se u konkretnome slučaju radi o neovlaštenoj uporabi drugog vanjskog obilježja, te da se time stvara ili može stvoriti zabuna na štetu drugog trgovca odnosno proizvođača. No, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnome slučaju radnja tuženih ne može okarakterizirati tako da je ona u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima ili da ona može nanijeti štetu drugome trgovcu odnosno drugoj pravnoj osobi, konkretno tužitelju. Naime, djelo mora biti takvo da je objektivno sposobno nekoga oštetiti, dakle, da postoji objektivna mogućnost da se njime nanese šteta. Kako nisu ispunjene opće pretpostavke za primjenu odredaba o nelojalnoj konkurenciji zbog svih naprijed navedenih razloga, tada nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 31. toč. 8. Zakona o trgovini, jer tuženici upotrebom vanjskog obilježja svojih proizvoda nisu stvorili zabunu, odnosno ne može se stvoriti zabuna na tužiteljevu štetu iz naprijed navedenih razloga.

Usput se napominje da je zakonodavac predvidio i prekluzivni rok za podizanje tužbe zbog počinjenog djela nelojalne utakmice. Pravo na tužbu zastaruje za godinu dana otkada je tužitelj saznao za djelo i učinioca (subjektivni rok) i u roku od 3 godine kao prekluzivni rok od dana izvršenja djela (objektivni rok - čl. 41. Zakona o trgovini). Nakon tog roka prestaje oštećenikovo pravo na zahtjev za imovinsko-pravnom zaštitom, a budući da se radi o prekluzivnim rokovima, sud o njima vodi računa po službenoj dužnosti."

VTS RH, Pž-2045/94 od 17. siječnja 1995.

mirenje

mirenje

Projekt od samog njegovog početka polučio izuzetan rezultat na način da je u postupcima mirenja u vremenu kraćem od 6 mjeseci postignuto više od 50 nagodbi...

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, 10000 Zagreb
tel: 00-385-1-4896-888 (Centrala)
fax:00-385-1-4872-329
e-mail: ured.predsjednika@vts.pravosudje.hr