Zakon o autorskom pravu (Narodne novine br. 53/91 i 58/93), članak 24.

 

- Nositelj imovinskog prava na računalnom programu - 135/9 i 39/5

 

· Na računalnom programu stvorenom na temelju ugovora o djelu nosi­telj imovinskog autorskog prava je naručitelj djela, osim ako su stranke drugačije ugovorile. Dakle, autor je nositelj prava iskorištavanja djela samo ako je to izričito ugovoreno.

 

"Prema odredbi članka 24. st. 2. Zakona o autorskom pravu iznimno se određuje u odnosu na odredbu st. 1. istoga članka da na računalnom pro­gramu stvorenom u okviru ugovora o djelu nosilac autorskog imovinskog prava jest naručilac djela, osim ako ugovorom nije drugačije određeno. Prema tome da bi autor bio nosilac autorskog imovinskog prava, to je po­trebito izričito da se navede u ugovoru. U članku 6. ugovora o autorskom djelu, za koji tužitelj navodi da je zaključen u siječnju 1994. godine izričito se navodi da se tuženik može jednokratno koristiti autorskim djelom. Međutim, u tome ugovoru nema izričite naznake da se ugovor odnosi i na ranija autorska djela tužitelja odnosno ranije računarske programe za mul­tilateralnu kompenzaciju za koju tužitelj tvrdi da joj je autor. Da su stranke uistinu tako htjele tako bi i dogovorile, odnosno da se ugovorom štiti autor­sko djelo tužitelja koje je nastalo 1990. odnosno 1991. Kako toga izričito u ugovoru nema, tada ni tvrdnja tužitelja da se tim ugovorom htjelo štititi autorsko djelo tužitelja iz 1990. odnosno 1991., koje je tuženik ustupio ZAP-u za naknadu, nema uporišta u odredbama ugovora. Na to upućuje činjenica iz tužbe i podnesaka tužitelja, da je autorsko djelo dovršio 1990. odnosno 1991. i da je tuženik isto ustupio SDK-u uz naknadu 12. veljače 1991. Ako je to tako, postavlja se posebno pitanje što je autor čekao do 1994. za zaključivanje ugovora kojima bi štitio svoje autorsko djelo iz 1991., a da se to izričito ne navede u ugovoru. Ugovor je naknadno za­ključen odnosno 1994. godine.

U izjavljenoj žalbi tužitelj neosnovano navodi da u obrazloženju prvostupanjske presude nema ocjene vrijednosti ponuđenih dokaza i konačno kojim dokazima se poklanja vjera, jer prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbama ugovora na koje se tužitelj poziva iz 1994. u pokušaju zaštite autorskog djela tužitelja tim ugovorom iz 1990. odnosno početka 1991. godine. Sud obrazlaže odredbe toga ugovora u odnosu na moguću zaštitu autorskog djela iz 1990. odnosno 1991. Prema tome prvostupanjski je sud obraz­ložio svoj stav glede relevantnih činjenica na kojima temelji svoju odluku. Nije ni potrebno da sud obrazlaže samo verbalne tvrdnje tužitelja odnosno tuženika koje su eventualno protivne odredbama ugovora i priloženim isp­ravama, te koje su nebitne za ishod spora. Prvostupanjska presuda ne po­riče autorsko djelo tužitelja, ali poriče da je autor nosilac autorskog imovin­skog prava na autorskom djelu iz 1990. odnosno 1991. koje je ustupljeno uz naknadu od strane tuženika ZAP-u. Nigdje u ugovoru iz 1994. godine nije navedeno da se prenosi na tuženika pravo jednokratnog iskorištavanja za interne potrebe autorskog djela odnosno računalnog programa za mul­tilateralnu kompenzaciju iz 1990. odnosno 1991. godine ili ranijih godina, nego se to naznačuje bez ikakvog određivanja, a što ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje da se može odnositi samo na buduća autorska djela odnosno računalne programe tužitelja. Prema tome žalba tužitelja nije dovela u pravnu i činjeničnu dvojbu obrazloženje prvostupanjske presude koje ovaj sud prihvaća, te ga nije potrebito u cijelosti ponavljati."
VTS RH, Pž-2333/97 od 27. listopada 1998.

mirenje

mirenje

Projekt od samog njegovog početka polučio izuzetan rezultat na način da je u postupcima mirenja u vremenu kraćem od 6 mjeseci postignuto više od 50 nagodbi...

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, 10000 Zagreb
tel: 00-385-1-4896-888 (Centrala)
fax:00-385-1-4872-329
e-mail: ured.predsjednika@vts.pravosudje.hr