Zakon o autorskom pravu (NN br. 53/91 i 58/93), članak 23.

 

- Autorstvo fotografija stvorenih u radnom odnosu - 134/9 i 34/4

 

· Autor koji u izvršavanju svojih radnih obveza za vrijeme radnog odnosa izradi fotografije, stječe autorsko pravo na njima i uživa pravnu zaštitu pet godina nakon stvaranja pojedine fotografije. Visina naknade utvrđuje se u omjeru s naknadom što bi je autor dobio da je onaj koji je iskorištavao djela zatražio dozvolu autora i platio ugovorenu naknadu za iskorištavanje autorskog djela.

 

"Neosnovano se tuženik (s kojim je tužitelj bio u radnom odnosu) poziva na odredbu čl. 23. ZAP-a tvrdeći da se pod citiranu odredbu mogu podvesti tužiteljeve fotografije, jer djela fotografije ne predstavljaju i ne mogu se podvesti pod stručni izvještaj, referat, službeni akt ili slični rad, kako je to predviđeno u citiranoj odredbi 23. ZAP-a u kojem slučaju se ne stječu nikakva autorska prava na takvim radovima. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. ZAP-a autorskim djelom smatra se tvorevina iz raznih područja stvaralaštva bez obzira na vrstu, način i oblik izražavanja, a osobito se autorskim djelom smatraju između ostalih djela fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, pa proizlazi da je pozivanje tuženika na citiranu odredbu 23. ZAP-a neutemeljeno. Također nije u pravu tuženik kada tvrdi da se predmetne fotografije ne bi mogle smatrati autorskim djelom, sve dok se ne utvrdi da li predmetne fotografije predstavljaju umjetničko djelo (čl. 1. ZAP-a), jer kao što je rečeno u citiranoj odredbi čl. 3. izričito je određeno da se autorskim djelom smatraju fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskim, a pri tom nije uvjet da se takva djela vrednuju s aspekta umjetničke originalnosti, estetskog doživljaja i slično. Stoga nije prihvatljiva teza da se ne radi o autorskom djelu tužitelja, te da su predmetne fotografije obično bilježenje događaja kod tuženika, jer kao što je rečeno, radi se o tvorevini ljudske djelatnosti, stvaralaštva, koja je svrstana i koja po svojoj prirodi spada u autorska djela (čl. 3. st. 2. ZAP-a). Također ne stoji tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kada je visinu štete utemeljio na Pregledu autorskih naknada za korištenje djela fotografije iz srpnja 1993. godine, jer je prvostupanjski sud pravilno primjenio uobičajenu stalešku naknadu za takvu vrstu autorskih djela, a naročito nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da visina naknade nije primjerena stoga što se radi o monografiji u kojoj su objavljene predmetne fotografije s prvenstvenom svrhom promidžbe propalog komunističkog pokreta i njenog vođe, te "radničkog samoupravljanja", jer se naknada zbog povrede autorskih prava ne može stavljati u omjer s ideološkim značajem i sadržajem pojedinog autorskog djela, već se visina naknade utvrđuje u omjeru s naknadom što bi ju autor dobio da je onaj koji je iskorištavao djelo za iskorištavanje djela zatražio dozvolu autora i slijedom toga platio naknadu za iskorištavanje djela."
VTS RH, Pž-4123/94 od 13. veljače 1996.

mirenje

mirenje

Projekt od samog njegovog početka polučio izuzetan rezultat na način da je u postupcima mirenja u vremenu kraćem od 6 mjeseci postignuto više od 50 nagodbi...

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, 10000 Zagreb
tel: 00-385-1-4896-888 (Centrala)
fax:00-385-1-4872-329
e-mail: ured.predsjednika@vts.pravosudje.hr