Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03) Članak 472.

Tražbine na isplatu ostatka likvidacijske mase člana društva prema likvidatoru društva dospijeva nakon što budu namireni svi troškovi i vjerovnici.

 

"Tražbina na isplatu ostatka likvidacijske mase jednostavno ne postoji do trenutka dok u jednom drugom postupku (likvidacijskom postupku po čl. 472. u vezi s odredbama iz članka 368. stavka 2., članka 370. i članka 372, do 384. Zakona o trgovačkim društvima, Narodne novine, br. 111/93, 34/93, 121/99 i 52/00, nastavno: ZTD) ne budu namireni svi troškovi i vjerovnici. Isplata ostatka likvidacijske mase članovima društva zakonska je obveza likvidatora uređena vrlo jasnim i kogentnim pravilima. Konačno, ovakvu tražbinu (eventualno jednog dana) član društva može istaknuti prema likvidacijskoj masi, kojoj je po zakonu zastupnik likvidator, a ne prema protivnicima osiguranja.

 

Dakle, nije riječ o nedospjeloj i uvjetnoj tražbini, već o nepostojećoj tražbini. Naime, prvostupanjski sud je pojmove uvjetne i nedospjele tražbine tumačio na apsolutno neprihvatljiv način. Stoga ga valja upozoriti na odredbu iz čl. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00 i 173/03), kojom je zakonodavac, upravo u cilju izbjegavanja nepravilnih tumačenja određenih relevantnih pojmova u ovršnom postupku odredio značenje pojedinih izraza upotrijebljenih u tom Zakonu. Tako "… izraz "tražbina" označava pravo na neko davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje…". Time je pojam "tražbina" usklađen s odredbom iz čl. 46. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 53/91 73/91, 111/93 i 112/99 nastavno ZOO (prema terminologiji ZOO "predmet obveze").

 

Odredba iz čl. 46. ZOO propisuje kakav mora biti predmet obveze "… ugovorna obveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju … ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva…". Ovo znači da predmet obveze (tražbina) proizlazi iz nekog već nastalog obveznopravnog odnosa stranaka, da je predmet obveze postojeći i sastoji se u određenom davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju. Postojanje predmeta obveze (tražbine) znači, nadalje, kumulativno, s jedne strane pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje tražbine, a s druge strane obvezu dužnika ispuniti dužnu tražbinu. Uvjet, odnosno dospjelost ne mijenjaju ništa u odnosu na ove elementarne osobine tražbine. Oni znače samo odgodu realizacije vjerovnikovog prava. Odnosno, vjerovnik do određenog dana u kojem postojeća obveza dospijeva nema pravo zahtijevati njeno ispunjenje (nedospjela tražbina) ili to pravo nema do ostvarenja uvjeta (uvjetna tražbina).

 

Kako se, dakle, ne može osigurati tražbina koja se ne može ostvarivati u parničnom postupku, to ni tražbinu na isplatu (eventualnog) ostatka likvidacijske mase nije moguće osigurati mjerom osiguranja, jer takvu tražbinu (kad nastane) nije moguće ostvariti tužbom u parnici, već je članovi društva ostvaruju u posebnom (likvidacijskom) postupku."

VTS RH, Pž-3216/04 od 4. svibnja 2004.

mirenje

mirenje

Projekt od samog njegovog početka polučio izuzetan rezultat na način da je u postupcima mirenja u vremenu kraćem od 6 mjeseci postignuto više od 50 nagodbi...

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, 10000 Zagreb
tel: 00-385-1-4896-888 (Centrala)
fax:00-385-1-4872-329
e-mail: ured.predsjednika@vts.pravosudje.hr