Zakon o sudovima (Narodne novine broj 3/94 i 75/95) Članak 19

Za suđenje o tužbenom zahtjevu na obvezivanje tuženika na izvršenje upisa u knjigu dionica, te za odlučivanje o prijedlogu na izdavanje privremene mjere zabranom dužniku isplate dividende stvarno je nadležan trgovački sud, a ne općinski sud.

 

"Vjerovnik je predložio izdavanje privremene mjere zabranom dužniku da isplati dividendu za 1994. godinu po 17.853 redovnih dionica uz tvrdnju da je te dionice kupila dana 15. veljače 1995. godine na varaždinskom tržištu vrijednosnica temeljem ukupno 541 ugovor o kupnji, a da dužnik odbija upisati je kao dioničara u knjigu dionica.

 

Rješenjem broj XXXII R-1-82/95 od 17. srpnja 1995. godine Trgovački sud u Zagrebu proglasio se stvarno nenadležnim te odlučio da će predmet po pravomoćnosti rješenja dostaviti Općinskom sudu u Zagrebu.

 

U obrazloženju se navodi da trgovački sudovi temeljem čl. 19. Zakona o sudovima (NN 3/94) sude u sporovima koji proizlaze iz trgovačkih ugovora i za naknadu štete koja proizlazi iz tih ugovora između osoba koje obavljaju trgovačku djelatnost, kao i u sporovima povodom osnivanja, rada i prestanka trgovačkog društva. Kako spor između stranaka nije spor iz članka 19. Zakona o sudovima, to se sud proglasio stvarno nenadležnim.

 

Protiv tog rješenja žali se vjerovnik s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Žalba je osnovana.

 

Prema čl. 19. toč. 5. Zakona o sudovima trgovački sudovi rješavaju i provode izvršenje odluka koje su donijeli u prvom stupnju, te je između ostalog rečeno "da provode osiguranje dokaza za postupke za koje su inače nadležni". Ovdje je očito greškom rečeno da "provede osiguranje dokaza". Očito je zakonodavac imao u vidu postupak osiguranja, jer cijela odredba propisuje nadležnost za određivanje i provođenje izvršenja Neovisno o tome, dovoljna je i odredba koja propisuje da trgovački sudovi rješavaju i provode izvršenja odluka koje su donijeli u prvom stupnju. Ovo iz razloga što je u čl. 262. st. 1. ZIP-a propisano da je u slučaju u kome parnični ili drugi sudski postupak nije pokrenut, za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom i za provođenje privremene mjere, mjesno nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje.

 

Prema tome, potrebno je odrediti sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje potraživanja čije se osiguranje traži privremenom mjerom. Iz prijedloga proizlazi da vjerovnik traži od dužnika da ga upiše u knjigu dionica. Vjerovnik i predlaže da sud u rješenju o određivanju privremene mjere obveže vjerovnika da je dužan u roku od 30 dana pokrenuti parnicu protiv dužnika radi utvrđenja da je dužnik dužan upisati vjerovnika u knjigu dionica kao dioničara. Dužnik je dakle obvezan izvršiti točno određenu činidbu, tj. upisati vjerovnika u knjigu dionica. Za to potraživanje (upis u knjigu dionica) vjerovnik predlaže osiguranje izdavanjem privremene mjere. Pitanje je dakle koji bi sud bio stvarno nadležan odlučiti o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži da sud obveže tuženika da ga upiše u knjigu dionica (to je suština potraživanja vjerovnika, bez obzira na nepreciznosti u prijedlogu, jer predlagatelj pogrešno govori o tužbi radi utvrđenja i o knjizi dioničara). Ako je o tom zahtjevu u parnici stvarno nadležan odlučivati trgovački sud, onda bi on bio nadležan odlučivati i o prijedlogu za izvršenje odluke koju bi donio u parnici (čl. 19. toč. 5. Zakona o sudovima), pa time i o prijedlogu za izdavanje privremene mjere (čl. 262. st. 1. ZIP-a).

 

Prema nalaženju ovog žalbenog suda za suđenje u sporu između dioničara (ili onoga tko tvrdi da je dioničar, dakle član društva) i dioničkog društva u kojem dioničar zahtijeva da sud donese odluku kojom će naložiti dioničkom društvu da ga upiše u knjigu dionica, stvarno je nadležan trgovački sud. Trgovački sudovi sude u sporovima povodom osnivanja, rada i prestanka rada trgovačkog društva (čl. 19. toč.2. Zakona o sudovima). Ovakav spor jeste spor povodom rada trgovačkog društva. Dioničar može ostvarivati svoja prava prema društvu tek kada je upisan u knjigu dionica. Upis u knjigu dionica obveza je društva (uprave društva) i to se svakako tiče rada trgovačkog društva. Upisom dioničara dokazuje prema društvu da je član društva. Bez članova (dioničara) dioničko društvo ne bi moglo raditi."

VTS RH, Pž-3315/95 od 26. ožujka 1996.

mirenje

mirenje

Projekt od samog njegovog početka polučio izuzetan rezultat na način da je u postupcima mirenja u vremenu kraćem od 6 mjeseci postignuto više od 50 nagodbi...

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, 10000 Zagreb
tel: 00-385-1-4896-888 (Centrala)
fax:00-385-1-4872-329
e-mail: ured.predsjednika@vts.pravosudje.hr