Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92 I 112/99) Članak 469a. i 473.

Ako su stranke ugovorile za rješavanje spora nadležnost domaćeg izbranog suda, sud se može po prigovoru tuženika oglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu isključivo po prigovoru tuženika, a ne po službenoj dužnosti.

 

Domaće pravne osobe ne mogu valjano ugovarati za rješavanje spora nadležnost stranog izbranog suda. Takva ugovorna odredba ne proizvodi pravne učinke.

"Sud se može oglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu samo na prigovor tuženika čl. 473. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92 i 112/99- ZPP), a taj prigovor tuženik može staviti najkasnije na pripremnom ročištu; a ako se pripremno ročište ne održava onda na glavnoj raspravi prije nego se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (čl. 473. st. 2. ZPP-a).

 

U konkretnom slučaju održano je ročište za glavnu raspravu dana 13. srpnja 1999. (list 52) na kojem tuženik nije istaknuo prigovor nenadležnosti suda, a zatim je održano i ročište za glavnu raspravu dana 26. 10. 1999. (list 72), na kojem tuženik također nije istakao prigovor nenadležnosti. Tuženik je prigovor nenadležnosti suda istakao tek na trećem ročištu za glavnu raspravu od 15. prosinca 1999. godine (list 77).

 

Osim toga, netočno je da su stranke sklopile ugovor o prodaji broj 90234 od 23. siječnja 1991. godine. U tom ugovoru postoje dvije ugovorne strane i to tužitelj i tuženik na jednoj strani i DCA Internationale Container Vaduz na drugoj strani. U uvodnom dijelu tog ugovora (u dijelu u kojem su naznačene ugovorne strane) stoji da je ugovor sklopljen između DP FERIMOPORT Ilica 1 Zagreb, Hrvatska (u daljnjem tekstu prodavatelj u ime i za račun tvrtke Jedinstvo, Mihaljekov Jarek 33, Krapina Hrvatska u daljnjem tekstu proizvođač), a s druge strane rečena strana tvrtka kao kupac. Osoba kupca je sasvim jasno označena, dok se može postaviti pitanje tko je prodavatelj. Proizlazi da je tuženik sklopio ugovor "u ime i za račun tužitelja", pa je prodavatelj tužitelja. Međutim, na kraju ugovora stoji da ga potpisuje tuženik kao prodavatelj, a tužitelj kao proizvođač. Stoga se eventualno može tumačiti da su i tužitelj i tuženik preuzeli prava i obveze prodavatelja. U svakom slučaju tužitelj i tuženik nisu sklopili međusobno ugovor o prodaji u kojem bi tužitelj bio prodavatelj, a tuženik kupac ili obratno.

 

Konačno, i tužitelj i tuženik su domaće pravne osobe, pa nisu mogle ugovoriti nadležnost stranog izbranog suda, a što jasno proizlazi iz odredbe čl. 469. ZPP-a. Prema čl. 469a. ZPP-a sporovi bez međunarodnog elementa o pravima kojima slobodno raspolažu stranke mogu iznositi pred stalne izbrane sudove, osnovane pri gospodarskim komorama ili drugim organizacijama predviđenim zakonom, ako zakonom nije utvrđeno da određene vrste sporova rješavaju isključivo drugi sudovi. Prema tome, kako su u pitanju dvije domaće pravne osobe, sve kada bi takva ugovorna odredba i postojala, ne bi proizvodila pravne učinke."

VTS RH, Pž-949/00, od 21. ožujka 2000.

mirenje

mirenje

Projekt od samog njegovog početka polučio izuzetan rezultat na način da je u postupcima mirenja u vremenu kraćem od 6 mjeseci postignuto više od 50 nagodbi...

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, 10000 Zagreb
tel: 00-385-1-4896-888 (Centrala)
fax:00-385-1-4872-329
e-mail: ured.predsjednika@vts.pravosudje.hr