Stečajni zakon (Narodne novine br. 44/96), 29/99) Članak 127 i 131

Pravne radnje stečajnog dužnika poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika ovlašteni su pobijati stečajni vjerovnici, te stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika.

 

Pretpostavlja se namjera oštećenja vjerovnika, ako je druga strana zna­la da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje, te da se pravnom radn­jom oštećuju vjerovnici.

 

"Sasvim ispravno je zaključio prvostupanjski sud da se radi o namjernom oštećenju vjerovnika i da su ispunjene pretpostavke iz čl. 131. st. 1. Steča­jnog zakona (SZ). Nema sumnje da se tuženik J. L. ima smatrati bliskom osobom dužnika, jer se takvim osobama smatraju članovi upravnih i nad­zornih tijela i osobno odgovorni članovi dužnika kao i osobe koje u kapita­lu društva sudjeluju s više od 1/4 (čl. 136. st. 2. toč. 1. SZ). Tuženik J. L. bio je zastupnik po zakonu stečajnog dužnika, a nakon toga i predsjednik Nad­zornog odbora stečajnog dužnika. Sam tuženik J. L. u odgovoru na tužbu tvrdi da je vlasnik dionica u "K." d.d. Vinkovci u iznosu od 51 %, a bliskom osobom se smatra i ona osoba koja sudjeluje u kapitalu s više od 1/4. Očito je dakle da se ništa nije moglo ni poduzimati bez znanja i odobrenja tuženi­ka J. L.; znanje za namjeru dužnika predstavlja praktički znanje upravo tuže­nika J. L. Namjera oštećenja vjerovnika više je nego očita, jer je on praktično ugovore sklapao sam sa sobom. Jedan ugovor je sklopio u svoje ime, a ostala tri u ime privatnog poduzeča "D. c" čiji je on bio zastupnik po zakonu (a i vlasnik), a s druge strane ugovori u ime stečajnog dužnika ("K." d.d. V.) nisu mogli biti potpisani bez njegovog znanja i odobrenja, već na temelju činje­nice što je bio, kako sam tvrdi, imatelj većinskog paketa dionica (51 %).

 

Uostalom, glavna skupština dužnika je donijela odluku o usvajanju temelj­nih financijskih izvješća za 1995. godinu u kojoj je iskazan gubitak za tu godinu u iznosu od 4,503.988,00 kn (list 28.). Nadalje, tuženik J. L. potpi­sao je odluku Nadzornog odbora od 2. ožujka 1996. godine kojom se usvaja izvješče uprave o realizaciji robno-novčanog kredita s poduzećem "D. c.", te se odobrava uknjižba dijela imovine dužnika na "D.c.", a us­vojen je i prijedlog uprave o sklapanju novog ugovora o robno-novčanom kreditu s poduzećem "D. c." s garancijom upisa nekretnina. U zapisniku o radu glavne skupštine dužnika od 20. rujna 1996. stoji da postoji gubitak u 1995. godini u iznosu od 4,503.988,00 kn, da se taj gubitak prenosi u 1996. godinu,, a član uprave - direktor upoznao je dioničare da se društvo "nalazi dugo u blokadi".

 

Kraj činjenice da je tuženik J. L. imao kako tvrdi 51% dionica u stečajnom dužniku i da je bio predsjednik Nadzornog odbora, te da je stečajni dužnik upravo u 199.5. godini imao gubitak u visini od 4,503.988,00 kn, tuženiku je bilo dobro poznato da dužnik neče moći vratiti zajam u roku od mjesec dana tj. od 20. XII. 1995. godine i očito mu je bila namjera "prisvojiti" nekretnine i time oštetiti vjerovnike."

VTS RH, Pž-2982/98 od 26. siječnja 1999.

mirenje

mirenje

Projekt od samog njegovog početka polučio izuzetan rezultat na način da je u postupcima mirenja u vremenu kraćem od 6 mjeseci postignuto više od 50 nagodbi...

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, 10000 Zagreb
tel: 00-385-1-4896-888 (Centrala)
fax:00-385-1-4872-329
e-mail: ured.predsjednika@vts.pravosudje.hr