Stečajni zakon (Narodne novine br. 44/96, 29/99 I 129/00) Članak 98

Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka.

Razlučno pravo i tražbine razlučnih vjerovnika nisu predmetom ispitivanja u stečajnom postupku, te stečajno vijeće nije ovlašteno ispitivati tražbine razlučnih vjerovnika.

 

"Rješenjem o otvaranju stečajnog postupka pozivaju se vjerovnici da stečajnom upravitelju u roku od 15 dana prijave svoja razlučna prava na pokretnim stvarima i stvarima dužnika, te razlučna prava na nekretninama dužnika koje nisu upisane u zemljišnim knjigama, odnosno razlučno pravo na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, ako ta razlučna prava nisu upisana u tim knjigama (čl. 54. st. 4. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/96, 29/99, 129/00)). Razlučni vjerovnici se dakle ne pozivaju da prijave svoje tražbine, već razlučna prava. Stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku (čl. 96. SZ), iz čega proizlazi da razlučni vjerovnici mogu svoje tražbine ostvarivati izvan stečajnog postupka. Nakon otvaranja stečajnog postupka razlučni vjerovnici ovlašteni su pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po općim pravilima ovršnog postupka. Pokrenuti postupak ovrhe i osiguranja kojeg su ti vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnog postupka nastavit će i provesti ovršni sud po pravilima ovršnog postupka (čl. 98. st. 5. SZ).

 

Prema tome, razlučno pravo i tražbine razlučnih vjerovnika nisu predmet utvrđivanja u stečajnom postupku. Ako je vjerovnik uvjeren da ima razlučno pravo, a pokaže se da ga nema, rizik pada isključivo na vjerovnika. U ovršnom postupku stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika ovršenika će imati prilike iznijeti tvrdnju i dokazati da tražbina ne postoji ili da nije osigurana razlučnim pravom. Pokaže li se da nema razlučno pravo, vjerovnik se neće moći u sudskom postupku namiriti iz vrijednosti zaloga, a neće se moći namiriti ni u stečajnom postupku, ako nije podnio prijavu tražbine kao stečajni vjerovnik.

 

Da se tražbine razlučnih vjerovnika ne utvrđuju u stečajnom postupku, jasno proizlazi iz odredbe čl. 54. st. 4. SZ, jer dužnost podnošenja prijave ne tereti sve razlučne vjerovnike, a i oni koji se pozivaju da prijave svoja razlučna prava ne gube razlučno pravo, ako propuste podnijeti prijavu. Ako bi osporavanje od strane stečajnog vijeća proizvodilo pravne učinke, nastala bi paradoksalna situacija tj. u boljem položaju bi bili oni razlučni vjerovnici koji nisu podnijeli prijavu od onih vjerovnika koji su to učinili da bi obavijestili stečajnog upravitelja o postojanju razlučnog prava."

VTS RH Pž-5023/00 od 7. studenog 2000. godine

mirenje

mirenje

Projekt od samog njegovog početka polučio izuzetan rezultat na način da je u postupcima mirenja u vremenu kraćem od 6 mjeseci postignuto više od 50 nagodbi...

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, 10000 Zagreb
tel: 00-385-1-4896-888 (Centrala)
fax:00-385-1-4872-329
e-mail: ured.predsjednika@vts.pravosudje.hr